Nismo niti pretpostavljali da ima tako puno mutanata. Trebalo nam je 3 tjedna da oduzmemo moći svim mutantima. Moj umor je polako prerastao u bijes. Željela sam što prije ubiti Kirk i osloboditi mutante. Sk8er maniac i ja nismo razgovarali. Kada bi on pokušao zapčeti nekakav razgovor, ja bih odmahnula rukom i vratila se svojim mislima. Razmišljala sam o danu kada će ona umrijeti. O danu kada ću ja pobjediti.
Sk8er maniac i ja bili smo u jednom od najluksuznijih hotela u Rusiji. Zapravo se taj hotel nije mogao nazvati luksuznim, već ledenim. U Rusiji je skoro svaki dan sve bilo zatrpano snijegom. Velika bijele pahulje ljepile su se za prozorska stakla. Gledala sam ulice prekrivene bijelim pokrivačem. Osjećala sam se jednako hladno i pusto kao i na ulici. Rusija je bila prepuna mutanata. Imala sam strašno puno moći ali se njima nisam uopće koristila. Sjedila sam u neudobnom naslonjaču pokraj kamina u kojem su plamenovi vatre lizali cjepanice. Soba je bila hladna i nekako prazna makar su u njoj bili nagurani veliki drveni ormari i razni namještaj. Tupo sam gledala kroz prozor. Vidjela sam jedino guste bijele pahulje. Prizor je bio pomalo depresivan. U sobu je, kao i obično, na skejtu uletio Sk8er maniac. Ustala sam iz naslonjača i okrenula sam se prema njemu. U ruci je držao metalnu pločicu s ekranom. Iz ekrana je izašla mala slika i prilika Kirk. Zvučala je ljutito, ali i strpljivo: "Jeste li uzeli moći svim mutantima? Ako jeste, budite kod velikog sata u... 1:26.". Nije niti pričekala naš odgovor, samo je nestala. Zaboravila sam da vrijeme još uvijek stoji. Ljudi su bili zbunjeni. Rekla sam Sk8er maniacu: "Krenimo odmah! Želim što prije završiti s ovim!". On je poslušno izašao na mramorni hodnik hotela. Osjetila sam bol u glavi. Naslonila sam se na mramorni zid. Zid je bio leden i prošli su me hladni trnci. Osjećala sam se izmučeno i jadno. Nisam imala snage. Sk8er maniac me primio. Skoro sam se srušila. Predložio je da se vratimo i da nešto pojedem jer nisam jela već danima. Kimnula sam prihvativši njegov savjet. Kad smo se vratili u sobu, zagrizla sam jednu jabuku. Jabuka je bila jako kisela, ali sam bila gladna, pa mi to nije smetalo. Pojela sam skoro svo voće koje je bilo u zdjeli. naglo sam ustala sa trosjeda i krenula prema vratima. Pritisnula sam kvaku i izašla u hodnik. Sk8er maniac je krenuo zamnom. Došli smo u predvorje hotela. Ispred nas su bila masivna vrata od hrastovine. Pogurnula sam ih i izašla na hladnoću. Na moje veliko čuđenje, snijeg je prestao padati. Došli smo do klupa pored visokog sata. Tamo smo trebali čekati Kirk. Čuli smo helikopter. Pogledali smo prema nebu. Helikopter se približavao. Spustili su se na krov hotela. Popeli smo se na krov. Visoki, jaki muškarci su nas neuljudno odvukli u helikopter. Spustili smo se na čistinu pored velikog ledenog stjenjaka. Jedan kamen sa stjenjaka se pomaknuo i ispred nas su bila vrata. Ušli smo u veličanstvenu dugačku prostoriju. Vrata na kraju prostorije su se otvorila. Kroz njih je graciozno prošla Kirk. Imala je dugačku crnu haljinu. Za njom su ušli muškarci koji su držali mutante. Kirk se podrugljivo nasmijala i rekla: "Dobrodošli u moju skromnu ledenu palaču. Osjećajte se kao kod kuće. Evo tvojih prijatelja. Ako ih želiš onda mi daj ono što ja želim i svi ćemo biti zadovoljni.". Kimnula sam glavom i rekla: "Lijepo od tebe. Hvala! Prvo ih pusti, pa ću ti dati moći!". Kirk je naivno namignula muškarcima koji su odmah pustili mutante. Oni su potrčali prema meni. Darkcry je ohrabrujuće rekao: "Nemoj joj predati moći! Borit ćemo se!". Nasha je stavila svoju toplu ruku na moje rame i rekla: "Borit ćemo se! Zajedno ćemo pobjediti! Mi imamo jače i močnije oružje-prijateljstvo.". Odjednom me preplavila neka iznenadna energija i snaga. Oko mene se stvorila crna magla. Magla se pretvorila u kupolu. Počela sam vrištati. Kirk se sklupčala na podu i pokrila rukama uši. Stvorila sam crnu kuglu i bacila ju na nju. Kirk je vrištala od bolova. Počlela je goriti. Meso joj se odvajalo od kostiju. Od nje je ostao pepeo. Pogledala sam prema ručnom satu. Pokazivao je 1:27. Osjetila sam vrtoglavicu i srušila sam se na ledeni, mramorni pod. Nasha se nagnula nad mene. Ja sam vidjela blijedo svijetlo. Nešto me vuklo prema njemu, ali sam ja željela ostati u tami. Nasha je nešto govorila, ali ju nisam razumjela. Samo sam željela spavati. Željela sam spavati zauvijek. Osjetila sam nečiji hladni dlan na licu. Otvorila sam oći. Vidjela sam Nashu koja je plakala i Darkcrya koji me nemoćno gledao. Sve je bilo tako mutni i nejasno. Čula sam mnoge glasove. Nikoga nisam razumjela. Nisam niti željala razumjeti. Ponovno sam zatvorila oči. Ipred mene je bilo zasljepljujuće, bijelo svijetlo. Krenula sam prema njemu. Čula sam nečije jecanje i prodoran vrisak.
Probudila sam se u svojoj sobi u vili. Ustala sam iz kreveta i pogledala sam kroz prozor. Vidjela sam maglovito groblje. Znala sam da sam doma. Pogledala sam u kalendar koji je visio na zidu. Obukla sam se i sišla u kuhinju. Bilo je jako rano i nitko se još nije probudio. Vratila sam se na kat i pokucala na vrata Nashine sobe. Ona je vjerojatno još spavala. Okrenula sam se i zabila u Darkcrya. On se iznenadio i rekao: "Probudila si se!". Bio je sretan. Pitala sam: "Što se dogodilo? Koliko dugo sam spavala?". On je rekao: "Pričekaj me u dnevnoj sobi. Doći ću za 5 minuta.". Kimnula sam glavom i spustila sam se drvenim stepenicama. Sjela sam na trosjed i čekala. Čekala sam odgovore na pitanja. Nastavlja se...
By: Shadow

P.S. Sorry kaj ste tak dugo čekali post. Ovaj je malo duži, ali ga svejedno pročitajte i komentirajte.