Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Mislili smo da ćemo živjeti sretno i bez smetnji, ali ravnoteža u svemiru je ponovno bila narušena. Spavala sam i sanjala čudan san: Bila sam sama u mraku. Oko mene je bila samo tama. Odjednom se ispred mene stvorila visoka mršava žena crne kose. Počela je govoriti: "Uskoro će ovo groblje imati još nadgorbnih spomenika s vašim imenima!" Glasno se smijala. San se činio stvarno. Pokušala sam ju udariti, ali je moja noga jednostavno prošla kroz nju. Primila me za desni zglob. Kad sam povukla ruku k sebi ugledala sam mali crni križ. Žena se opako smiješila. Počela je vrištati. Njen prodoran vrisak bio je snažan. Rukama sam prekrila uši. Trgnula sam se iz sna. Glasno sam disala. Bila sam prestrašena. Ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici. Pustila sam hladnu vodu. Stavila sam ruku pod nju. Mlaz ledene vode mi je klizio po ruci. Primjetila sam znak na zglobu. Bio je to mali crni križ. Taj isti križ mi je žena utisnula u ruku kad me primila. Jedino objašnjenje je bilo to da je san bio "stvaran". To je bilo čudno i nevjerovatno, ali je bilo logično. Vratila sam se u sobu. Bila sam zbunjena. Pogledala sam na sat koji je stajao na nočnom ormariću. Crvene brojke na digitalnom satu su pokazivale: 01:26. Toliko je sati bilo i kad sam otišla spavati. Krenula sam prema vratima. Pogurnula sam ih. Izašla sam na hodnik u kojem je bio veliki zidni sat. Tamo je također bilo: 01:26. Nisam mogla vjerovati da mi se ovo događa. Otrčala sam do kuhinje i pogledala na sat koji je isto pokazivao. Shvatila sam da vrijeme stoji. Otišla sam potražiti ostale. Nikog nije bilo. Našla sam Nashin lančić na kuhinjskom podu. Pratila sam kristale koji su bili na Nashinoj ogrlici. Vodili su do ulaznih vrata. Na vratima je bio pričvršćen papir na kojem je pisalo: "Nemožeš ih spasiti! Nemožeš pobjediti!". Na dnu papira je neuredno bio napisan potpis. Na moju nesreću. Netko je otrgnuo komad papira preko polovice tog nečitljivog potpisa. Uspijela sam pročitati samo prva 2 slova. Vidjela sam polovicu ovog trečeg. Pisalo je: Kir... Nisam se mogla sjetiti nikoga s takvim imenom. Otišla sam u dnevnu sobu. Sjela sam pred veliku plazmu. Odjednom se plazma upalila. Na ekranu se pojavila ona ista žena iz mog sna. Počela je govoriti: "Znaš da si izgubljena bez njih. Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika. Ja sam procijenila da si ti brzopleta i hrabra. Dakle ti si najslabija karika. Nikad ne misliš, sve radiš na svoju ruku. Sama... Sad ih sama spasi. Daj mi ono što želim. Ti znaš što želim, jel da?". Pozorno sam slušala ženu. Bila sam bijesna, ali sam se pokušala suzdržati. Kratko sam pitala: "Što želiš?" Žena je nastavila: "Vidim da znaš slušati. Dobro. Tako možda uspiješ preživjeti. Poslat ću ti jednog mutanta. On će ti znati reći što želim. On će ti znati pokazati način kako da spasiš svoje prijatelje.". Plazma se zagasila. Bila sam blizu očaja. Nisam znala kako da ih spasim. Nisam znala što ta žena želi od mene. Bila sam izgubljena. Bila sam... Sama... Kroz ulazna vrata na skejtu je uletio dečko smeđe kose. U njegovim očima se moglo vidjeti nešto divlje. Nasmiješio se i rekao: "Ja sam Sk8er maniac.". Brzo sam pitala: "Što ona želi?". Sk8er maniac me pogledao i rekao: "Ti nemaš ime?". Ljuto sam odgovorila: "Naravno da imam ime. Zovem se Shadow. Ali imam i prijatelje koji su mi važniji od imena!". Sk8er maniac je vidio bijes u mojim oćima, pa je rekao: "Oprosti. Ona želi vaše moći. Ali je preslaba da bi ih sama uzela, pa joj trebaš ti.". Pitala sam: "Kako ona misli da ću ja uzeti mutantima moći i dati ih njoj?". Sk8er maniac je nastavio: "Imaš ovaj križ na zglobu. Kad dlanom dotakneš nekog, onda mu uzmeš moći. Shvačaš?". Potvrdno sam kimnula glavom i pitala: "Zašto ona misli da ću ja to učiniti?". Sk8er maniac je izdahnuo i rekao: "Jesi li ti mene uopće slušala" Jesi li vidjela da ona ima tvoje prijatelje? Ona zna da ćeš to učiniti zato da ih spasiš.". Sjela sam u naslonjač i umorno se zavalila u njega. Sk8er maniac je rekao: "Odmori se, trebat ćeš puno snage.". Poslušala sam ga jer sam bila iscrpljena. Zaspala sam na mekanom naslonjaću. Utonula sam u san, ali moje brige nisu nestale. Nastavlja se... |






