Spustile smo se u tamu. Odjednom se upalilo svijetlo. Bilo je jako i morala sam zatvoriti oći. Kroz glavu mi je proletjela slika svijetla iz sjećanja. Ono svijetlo je istina bilo puno jaće, ali svejedno. Hodale smo mnogim tamnim hodnicima. Nidje im nije bilo kraja. Počela sam se nelagodno ogledavati oko sebe. Hodnici su bili tamni unatoć jakoj svijetolsti koja je dolazila sa stropa tog nepreglednog labirinta hodnika. Mislila sam da smo se igubile jer smo već jako dugo hodale. Bila sam zbunjena. Nemora se smiješila i na njenom se licu vidjela odlučnost. Znala je točno kuda ide. Odjednom smo pred sobom ugledale široka vrata od čelika. Nemora je utipkala šifru i vrata su se tiho otvorila. Polako su kliznula su u zidove. Ispred nas su bila još jedna vrata. Nemora je ovaj put stavila dlan na plavo svijetleće polje na zidu. I druga vrata su se otvorila. Ušle smo u veliku, okruglu prostoriju. To je bio hodnik, iz njega su vodila mnoga vrata u prostorije koje su meni i Nashi još uvijek bile nepoznate. Skrenule smo lijevot. Vrata na kojima je pisalo "dnevni boravak" su se otvorila. Ljudi koji u sjedili u naizgled udobnim naslonjaćima, prekinuli su s poslovima koje su radili i posvetili pažnju nama. Nije ih bilo puno. Sve su bile cure. U prostoriju je ušla mlada djevojka, otprilike naših godina. Bila je jako slična Nemori. Nemora se ponovno okrenula prema nama i rekla: "Ovo je moja kćer, pomagat će vam kontrolirati moći". Djevoka se nasmiješila. Jednako tajanstveno i zagonetno kao i Nemora. Predstavila se: "Ja sam Carrywind. Drago mi je. Prođite kroz vrata na kojima piše "soba za trening" i tamo me pričekajte. Brzo ću doći". Mi smo polušno krenule prema vratima. Bile smo zbunjene. Napravile smo kako je rekla. Prostorija je bila hladna i velika. U sredini su bile kupole. Nikog nije bilo, pa smo osječale neku čudnu nelagodu. Čekale smo je par minuta. Ušla je u prostoriju i povela nas do sredine prostorije. Otvorila je vrata kupola i kretnjom ruke nam pokazala da uđemo. Popele smo se ćelićnim stepnicama i sjele u stolice u kupoli. U kupolu je počeo ulaziti nekakav plin. Počelo mi se spavati. Glava me počela poljeti. Plin je imap jak miris. Carrywind je otvorila vrata i pustila nas van iz kupola. Pitala sam ju: "Zašto smo uopće ulazile u te kupole ako si nas odmah pustila van?". Zvućala sam bahato i ljuto iako to nisam htijela. Ona me čudno pogledala i rekla: "Nemoj se ljutit. To je dio treninga. Morate naućiti kontrolirati mozak jer vaše moći od tamo dolaze. Zato puštamo taj plin. Bez brige nije otrovan". Ispričala sam se. Bilo mi je zbilja žao. Ali nekad si jednostavno nemogu pomoći. Ponovno nas je pustila u kupole. Opet je plin počeo navirati i mi smo polako tonule u san. Vidjela sam samu sebe u mraku. Počela sam se transformirati. Samo sam mijenjala oblik tijela. Ovj put nije boljelo. Nasha je tkođer vidjela sebe. Teleportirala se. Nakon otprilike 2 sata, Carrywind je otvorila kupolu. Nasha i ja smo se probudile. Izašle smo iz kupole. Bile smo umorne i gladne. Carrywind je pogledala u mene. Obratila mi se veselim glasom: "Sada se transformiraj". Ja sam ju zbunjeno pogldala i pitala: "Kako da se transformiram?". Rekla je: "Usredotoći se. Zamisli ono u što se želiš pretvoriti". Zamislila sam jato vrana. Nakon par sekundi sam otvorila oći i primjetila da imam krila. Moja transformacija je kratko trajala. Brzo sam se vratila u svoje prirodo obličje. Carrywind mi je uputila rijeći ohrabrenja: "Za sve je potrebna vježba. Uskoro ćeš se moći zadržati u transformiranom obličju". Obratila se Nashi: "Sada se ti pokušaj transportirati". Nasha je uspijela iz prve. Gledala je u pod i za par sekundi je tamo stajala. Bila sam pomalo ljubomorna. Carrywind nam je pokazala naše sobe. U svakoj sobi je bila i kupaonica. Pločice su bile bijele. Ručnici su bili uredno poslagani u zidni ormarić. Napunila sam kadu vodom i pokušala se opustiti. Isto je učinila i Nasha. Netko je pokucao na vrata. Uzela sam jedan od bijelih ručnika u ormariću i izašla iz kade. Na vratima je stajala djevojka koju nisam poznavala. Pružilami je ruku i rekla je: "Ja sam Faith. Dođi na većeru, sigurno si gladna". Rekla sam: "Čekaj da se obućem". Djevojka je sijela u jedan naslonjać u sobi i pričekala me. Ja sam izašla iz kupaonice i krenula za njom. Nastavlja se...
By: Shadow